Proizvodnja eteričnih ulja obično počinje biljnim sirovinama. Različiti dijelovi biljke-kao što su latice, lišće, kore voća ili korijenje-sadrže različite aromatske spojeve; stoga je odabir svježeg, zdravog biljnog materijala ključan. Nakon žetve, materijal se obično temeljito pere i lagano-suši na zraku kako bi se uklonila višak vlage, čime se očuva prirodni miris i aktivni sastojci biljke.
Uobičajene metode ekstrakcije uključuju destilaciju vodenom parom i hladno prešanje. Destilacija parom uključuje stavljanje biljnog materijala u aparat za destilaciju, gdje se para koristi za isparavanje esencije biljke; ta se para zatim kondenzira u tekućinu, omogućujući odvajanje eteričnog ulja od cvjetne vode. Ova je metoda-prikladna za ekstrakciju ulja iz cvjetova, lišća i korijena. Hladno prešanje se, naprotiv, prvenstveno koristi za kore citrusa; uključuje mehaničko prešanje kora za ekstrakciju ulja, čime se izbjegava upotreba topline-koja bi inače mogla razgraditi aromatične spojeve-što je čini relativno nježnom tehnikom ekstrakcije.
Eterična ulja mogu se proizvesti i metodom maceracije, u kojoj se biljni materijal namače u ulju-nosaču. Nakon razdoblja infuzije i kasnijeg filtriranja, rezultat je esencija-na bazi ulja koju karakterizira blaži biljni miris. Bez obzira na korištenu metodu ekstrakcije, mora se strogo paziti na higijenu i pravilnu praksu skladištenja. Eterična ulja treba puniti u tamne-staklene posude, zaštićene od izravne sunčeve svjetlosti i čuvati na hladnom i suhom mjestu kako bi se osigurala stabilnost mirisa i aktivnih sastojaka.
